"Anatomija političko-pravnog beščašća"
Prilog istoriji zalutale Srbije na prelazu vekova
Stručnoj i široj javnosti slučaj ATP “Vojvodina“ poznat je dugi niz godina. Nalazi se u 24 sporne privatizacije, medju prvih pet, a kao jedini gde je oštećen investitor, a ne država Srbija. Pod stalnim je monitoringom Evropske komisije.
U tom slučaju je na najgrublji mogući način, zloupotrebom koju su sproveli čelnici Grada Novog Sada - Maja Gojković, Igor Mirović, a kasnije Igor Pavličić i predsednik Vlade u ostavci Miloš Vučević (bivši gradonačelnik) - naneta velika šteta privrednom društvu ATP “Vojvodina“, radnicima, njih 600 je ostalo bez posla i egzistencije, a ja kao vlasnik i investitor koji je uložio do tada svojih 40 godina rada kao uspešan privrednik, bez celokupne svoje imovine.
Zloupotrebom službenog položaja i pozicije Maja Gojković, tadašnja gradonačelnica, a sad predsednica Vlade Vojvodine je zbog svesnog prevarnog odnosa prema meni kao investitoru ATP “Vojvodine“, istovremeno prouzrokovala i veliku materijalnu štetu gradjanima i Gradu Novom Sadu, koji je morao iz svog budžeta da plati četiri miliona evra zbog nepoštovanja ugovora koje je dokazano sudskom presudom.
Iz postupaka koji su vodjeni pred sudovima i postupka u stečaju ATP “Vojvodine“ jasno se vidi da je tadašnja gradonačelnica Maja Gojković svesno podržavala i donosila odluke kako bih ja završio izgradnju u ATP “Vojvodini“. Ali, potom je ona svesno i unapred pripremljeno, nakon završetka investicije od velikog značaja za Grad Novi Sad, sprečavala njenu realizaciju iako je bila prethodno ugovorena. Cilj i namera je bila da se izgradjena nova medjumesna autobuska stanica i servisni centar Evo Bus, preda u ruke narko i duvanskoj mafiji u Novom Sadu za koje su ona, njen brat i Igor Mirović tadašnji direktor ZIG-a, to pripremali i realizovali. To se dešavalo od 2007. do 2012. godine.
Od dolaska na vlast Srpske napredne stranke preuzimanje moje imovine namešta se ekipi Andreja Vučića kroz stečajnu upravu i političkim pritiskom na pravosudje u predmetima odštetnih zahteva.
Velelepnu autobusku stanicu sa servisom i pratećim saržajima sagradio sam svojim sredstvima, dobio sam i upotrebnu dozvolu za razliku od državne investicije u glavnu Železničku stanicu u Novom Sadu ispred koje je nelegalna i nezakonita prigradska autobuska stanica, smeštena tu zbog nepoštovanja ugovora sa ATP “Vojvodinom“ i nezakonitog rada gradskih organa. Upravo su na toj nelegalnoj prigradskoj autobuskoj stanici izginuli i putnici u tragičnoj nesreći 1. novembra. O tome da je stajalište nelegalno, obavestio sam tužilaštvo u Novom Sadu, a do sada nemam odgovora (Pismo tužilaštvu o padu nadstrešnice)
Zloupotrebljavajući gradsku vlast na beskurpulozan i najgrublji mogući način onemogućeno je stavljanje u funkciju ugovorene investicije sa preduzećem sa kojim je Grad bio partner i u ugovornom odnosu. Ta nezapamćena zloupotreba vlasti kojom je naneta višemilionska šteta Gradu i gradjanima, 600 radnika i njihovih porodica ostavljeno bez egzistencije i materijalno uništavanje investitora sa dugogodišnjim uspešnim poslovanjem – do sada je ostalo bez bilo kakve reakcije bilo kog državnog organa !!! Po poslednjoj pritužbi koju sam zbog suđenja u ovom predmetu poslao Visokom savetu sudstva još 12.11.2024.godine, još nisam dobio odgovor.
Iako su podnošene krivične prijave nadležnim tužilaštvima u Novom Sadu za navedene zloupotrbe, pritiskom koji su sa pozicija vlasti vršili Maja Gojković, Igor Mirović, Miloš Vučević i ostali funkcioneri SNS, one su odbacivane a za realizaciju i način na koji će to učiniti bio je zadužen zamenik RJT Djordje Ostojić, čiji bi rad trebalo preispitati.
Kao posledica njihovog kriminalnog i koruptivnog ponašanja vodjeni su brojni sudski postupci kao i postupak stečaja firme pred Privrednim sudom u Novom Sadu, Privrednim apelacionim sudom i Vrhovnim sudom. Ali su i ti sudovi, očigledno i očekivano, bili u mreži trgovine uticajem, pod pritiskom i kontrolom navedenih korumpiranih funkcionera vlasti. Iza svega je namera i krajnji cilj da se sprovede otimanje investicije za ekipu Andreja Vučića, da se ostave ljudi bez posla i da se pljačka legalizuje odlukama takodje korumpirane sudske vlasti koja se nije oduprla korumpiranim funkcionerima. U novosadskoj i mnogo široj javnosti uglavnom se o tome znalo, ali je konkretne dokaze o povezanosti narko kartela, vrha vlasti i vojvođanskih funkcionera, nedavno objavio istraživački portal KRIK Skaj poruke borba u novosadskom sns u oko novca i naklonosti Andreja Vučića.
Poslednji u nizu primera beskrupuloznosti koji se sakupljaju već 18 godina je postupanje po dve revizije koje se nalaze pred Vrhovnim kasacionim sudom (VKS). Obe se odnose na naknadu štete koju bi Grad Novi Sad morao da plati ATP „Vojvodini“ zbog neispunjenih ugovornih obaveza. Trebalo je da to bude jednostavan postupak, jer je 2013. već (uz manjkavosti u presudi) zaključeno da Grad jeste odgovoran za štetu i da za period od četiri godine treba da plati oko četiri miliona evra plus kamate Hronologija donošenja presude. Ta presuda ušla je u sudsku praksu, što znači da je model za druge slične situacije, pa je to trebalo da bude i za dve aktuelne revizije, podnete po istom osnovu, samo za dva naredna perioda do 2021. godine do kada je ugovor sa Gradom bio na snazi. U jednoj reviziji odluka se još čeka, u drugoj su sudija VKS Branko Stanić i sutkinja Tatjana Miljuš („slučajno“ novosađanka) odlučili da ignorišu sudsku praksu i ugovor ATP „Vojvodine“ sa Novim Sadom proglasili ništavim. Prema mojim saznanjima, takva odluka je kod ostalih sudija VKS-a izazvala burna reagovanja.
Problematično je vođen i stečaj ATP „Vojvodine“. Samo je procena vrednosti nove autobuske stanice i servisnog centra „Evo Bus“ Setra i Mercedes sa upotrebnim dozvolama, iznosila više od 100 miliona evra. Kroz stečaj dug 15 godina kojim je rukovodila rodjena sestra guvernerke Jorgovanke Tabaković sutkinja Slobodanka Komšić, kriminalom i korupcijom je vrednost istopljena na pet miliona evra, a objekti su prodati fiktivnom kupcu, firmi „Matijević“, za Andreja Vučića. Fotografije investicije ATP“Vojvodina“
Ukoliko nekome nije jasno zbog čega štrajkuju studenti tri meseca, samo je dovoljan primer ATP “Vojvodine“ koji na praktičan i transparentan način pokazuje kako se „ostvaruje“ pravda u Srbiji i zašto nepravda toliko boli normalne ljude. Studenti traže vladavinu prava kao i svi normalni gradjani ove zemlje.
Zahtevamo, molimo i tražimo da oslobodjeno samostalno i nezavisno Tužilaštvo obrazuje komisiju od kompetentnih i nekorumpiranih tužilaca i da preispita najmanje 15 krivičnih prijava koje smo podnosili tužilaštvu u Novom Sadu, a koja se odnosi na gradske čelnike (bivše i sadašnje), na premijere Vojvodine Maju Gojković i Igora Mirovića, odlazaćeg premijera Srbije Miloša Vučevića, koji se prave kao da žive u drugoj državi, da se njih ništa ne tiče iako su oni glavni izvršioci svih zloupotreba koje su navedene. Posebno naglašavam i zahtevam procesuiranje stečajne uprave i stečajnih sudija Privrednog suda u Novom Sadu koje su radile na navedenom predmetu.
O svim ovim zloupotrebama funkcionera vlasti, o pasivnosti i nezakonitom radu državnih organa, Tužilaštva i suda obaveštavane su nadležne evropske instutucije koje procenjuju efikasnost vladavine prava u Srbiji.
Molim da se po navedenom zahtevu tužilaštvu, sve krivične prijave i navodi preispitaju i po njima ponovo donese zakonita odluka kao i da se preispita rad onih koji su postupali po tim krivičnim prijavama.
S poštovanjem,
Ilija Dević, investitor preduzeća ATP “Vojvodina“